Moji roditelji su imali graversku radionicu. Odrasla sam uz štihle, gravure, šmirgl papir i lakiranje.
Baka Slavica, baka po mami i njezin brat (mamin ujak Miško) radili su Restauratorskom zavodu u Zagrebu sredinom 20. stoljeća. Restaurirali su drvo, politirali ga i gradili namještaj.
Deda je, također, imao radionu i izrađivao predmete od drva.
Nije neko čudo što sam otišla prvo u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a potom na kiparstvo, jer se kod kuće stalno nešto stvaralo.
Stolovi u koje je ugravirana čipka su lijepi komadi namještaja, funkcionalni, a pričaju priču o ženama koje su marljivo plele čipke satima, stotinama sati, vezle, kako bi ostavile nešto vrijedno, trajno i prelijepo mladima koji dolaze i nasljeđuju od nas.
Stoga je važno i presudno kakav svijet ostavljamo iza sebe.
