Originalni članak Društvo za osvoboditev živali in njihove pravice
Tekst: Milena Trefalt
Časopis za oslobođenje životinja, svezak 22, br. 48, str. 45-48.
Posljednjih godina lov je postao sve više raspravljana tema. Mnogi ljudi shvaćaju da i životinje imaju pravo na život te da je njihovo ubijanje iz takvih razloga vrlo nisko. Bezbrojne znanstvene studije pokazuju da lov šteti prirodi i namjerno narušava ekološku ravnotežu u šumama.
Već 2006. godine naša je udruga prevela i objavila letak Marca Buchtmanna (Marc Buchtmann Dag Frommhold, Wilhelm-Raabe-Str. 16, 32105 Bad Salzuflen). Evo nekoliko zanimljivih naslova iz spomenutog letka:
LOVCI DOPRINOSE SMANJIVANJU UGROŽENIH VRSTA
Naš kulturni krajolik nepovoljan je za mnoge životinje. Neke se nalaze na popisu ugroženih vrsta, ali prije nekoliko desetljeća bile su uobičajeni i poznati stanovnici šuma i polja. Među najpoznatije vrste spadaju zec i jarebica. Unatoč tome, lovačka zajednica uporno odbija zabranu lova na ove životinje. Iz godine u godinu odstrijele preko 400 000 zečeva. Znanstveni stručnjaci ih optužuju da ubijaju dva do četiri puta više životinja nego što njihov ekološki opstanak može podnijeti. Ali to nije dovoljno: kako bi otklonili sumnju, za pad ugroženih vrsta krive prirodne predatore, posebno lisice. Iskorištavaju ovu propagandu za nemilosrdni progon ovih prekrasnih i inteligentnih životinja: umjesto da prepoznaju važnu ulogu lisice i gavrana u ekološkoj strukturi, pretpostavljaju da će navodno prekomjeran broj ovih predatora ubiti zeca i jarebicu.
LOV NA PREDATORE ŠTETI PRIRODI
Biološka istraživanja pokazala su da ne pomažemo zečevima, jarebicama i drugim ugroženim životinjama borbom protiv njihovih predatora, već samo obnavljanjem njihovog propadajućeg staništa. Predatorsko iskorištavanje od strane lovaca također doprinosi nestanku onoga što je ostalo. Zečevi čak ovise o lisicama, jer su prespore u hvatanju zdravih zečeva, pa uvijek ubijaju slabe i bolesne životinje, čime sprječavaju širenje zaraznih bolesti. Kad bi ljudi istrijebili lisice, stvari za zečeve ne bi bile bolje, već gore!
Postojanje predatora podložno je vlastitoj dinamici, u koju se čovjek ne bi trebao miješati. Brzim prilagođavanjem reprodukcije gubicima i odgovarajućom prirodnom opskrbom prostora i hrane za jedinku, gubici zbog lova brzo se nadoknađuju; s druge strane, nemoguće je da se lisice, kune i druge životinje „pretjerano šire“, kako lovci više puta tvrde. Pogled na brojnost u onim regijama gdje se predatori ne progone to nedvosmisleno potvrđuje – činjenicu koju poznati istraživači opisuju riječima „kontrola rađanja umjesto masovne bijede“. Klevetničke kampanje lovačkih zajednica protiv lisica, strvina i drugih predatora u konačnici služe samo stvaranju uvjeta za njihov progon. Uostalom, nijedan zec ili fazan kojeg uhvati predator ne može biti ustrijeljen od strane lovca! A kao posebno slatke životinje, lisice i kune su ionako traženi lovni plijen.
LOV PLAŠI ŽIVOTINJE
Lov je ozbiljno miješanje u prirodu i živote životinja koje se love. Stoga ne čudi da negativno utječe na njihovo ponašanje, plaši ih i oduzima im važne aspekte zajedničkog društvenog života. Zapravo, ekstremna plašljivost mnogih životinja nipošto nije prirodna, već im je nametnuta stalnom prijetnjom lova. Lisice su izuzetno plašljive i nepovjerljive u lovištima, dok se njihove ženke u zaštićenim područjima lako uočavaju – što ne čudi ako zamislimo da se mnoge životinje jednostavno upucaju i mogu svjedočiti smrti i patnji svojih ženki. Srne se skrivaju u šumi zbog snažnog pritiska lova, iako to nije njihovo prirodno stanište. Ljubitelji prirode sigurno bi se željeli približiti divljoj životinji, a da ona odmah ne pobjegne. Ovaj san se neće ostvariti sve dok se prema njima postupa tako zlonamjerno kao što to trenutno čini lovačka zajednica.
LOV – „LOVAČKA PRAVDA“ JE MJERA OPREZA ZA ZVJERSKO MUČENJE
Kako sami lovci izjavljuju, pronalaze veliko zadovoljstvo u namamljivanju grabežljivaca u visoku zasjedu mesom ili urinom odstrijeljenih ženki jelena, gdje ih i upucaju. Takozvana „lovačka pravda“ zabranjuje im da na ovaj način postupaju s jelenima i jelenima. Baš kao što pravednici skriveni u lovu imaju malo dvojbi oko ubijanja mladih lisica koje se igraju ispred svojih jazbina ili ubijanja grabežljivaca drevnim zamkama.
Drugi aspekti ove nepisane lovačke „etike“ također uzrokuju mučenje: ptice se mogu pucati samo u letu, zečevi samo dok trče – kako bi im se dala prilika za bijeg. Zbog toga je teško pogoditi, a čak je i milimetar udaljenosti dovoljan da životinja ne bude odmah mrtva, već da joj utroba visi s trbuha, genitalije ili čeljust rastrgani. Svake godine životinje su podvrgnute bolnom izgladnjivanju i okrutnoj smrti zbog gladi, žeđi, krvarenja ili trovanja olovom.
LOV JE OKRUTAN
Lov znači ubijanje, a ubijanje znači patnju. Unatoč činjenici da lov nemilosrdno i nerazumno oduzima živote osjećajnih i mislećih suljudi, ovo mučenje pogođenih životinja se nastavlja.
Prilikom lova iz zasjede, napadački lovački pas šalje se u jazbinu kako bi lisice natjerao u puške lovaca koji čekaju. Jedan od zadataka psa je također, kako je Nußlein napisao u lovačkoj knjizi, “zadaviti” mlade lisice koje su možda ostale u jazbini i izvesti ih van. Odrasle lisice se na kraju hvataju željeznim kliještima, snažno pritišću na tlo i brutalno ubijaju štapom. Često se lisica i bori sa psom, što obično uzrokuje teške ozljede oboma.
U produženim potjerama i brakadama apsolutno je potrebno zastrašiti ulovljene životinje uz pomoć goniča i pasa, jer je to jedini način da ih se istjera iz sigurnog utočišta. Rezultat takvih lova su odstrijeljene životinje: lovac s najviše plijena postaje kralj lova, a svaka od njih je još više potaknuta na pucanje čak i pod nepovoljnim uvjetima. Kako piše autor Arnold, prizor klizećih prostreljenih stražnjih nogu zeca neizbježna je pojava u skupnom lovu.
LOV – ŽIVOTINJE IMAJU PRAVA
Ljudi sve više shvaćaju da životinje nisu stvari, već živa bića s pravima. Uoči Francuske revolucije, engleski filozof Jeremy Bentham (1789.) ispravno je primijetio da ne postoji karakteristika koja bi ljude potpuno odvojila od životinja. Stoga ne postoji logičko opravdanje za priznavanje prava na život, nepovredivost i slobodu ljudima, ali ne i životinjama.
Tamo gdje živa bića imaju iste interese, moraju se tretirati jednako. Životinje ne bi trebale biti isključene iz našeg morala samo zato što pripadaju drugoj vrsti ili nemaju slične složene apstraktno-logičke koncepte kao mi. Ono što je etički odlučujuće nije mentalna sposobnost pojedinca za apstrakciju, boja njegove kože, vrsta ili spol, već činjenica da to biće ima emocije i volju za životom. Vrijeme je da se naše zakonodavstvo uskladi s tom spoznajom.
LOV – PRAVO NA LOV JE KAŽNJIVO
Sve dok lovci „savjetuju“ ministarstva i urede, neće se donositi odluke u korist prirode i divljih životinja. Prema zakonu o lovu njemačke savezne države Sjeverna Rajna-Vestfalija, lovačko vijeće sastoji se od lovaca, poljoprivrednika i vlasnika šuma – savjetodavnog odbora nadležne istraživačke službe, izvorno sastavljenog od lovaca. Vuk je tako imenovan pastirom. Stoga se ne mogu očekivati objektivne informacije od ureda i ministarstava.
Stoga je tim važnije da javno izrazimo svoje odbacivanje lova i tako se suprotstavimo političarima. Dugoročno gledano, čak ni najnezainteresiraniji pojedinci više neće moći ostati gluhi na mišljenje većine.
LOV – VRIJEME JE DA GA UKINEMO
Postoje bezbrojni argumenti protiv lova, a gore navedeni aspekti samo su mali izbor. Lov remeti životinjski svijet, oštećuje ekološki sustav, ubrzava grabežljivost i širenje zaraznih bolesti. Osim toga, lovci su žigosali određene životinjske vrste, posebno lisice i strvinare. Kako bi prebacili vlastitu odgovornost za ugrožavanje vrste, prebacili su te probleme na dotične životinje.
Priroda i životinje bi bile puno bolje bez lovaca. Nizozemci su poduzeli prvi važan korak stupanjem na snagu novog Zakona o zaštiti prirode. Najčešće divlje životinje koje tamo žive – lisice, jeleni, srne, jazavci, kune i gotovo sve vrste ptica – zaštićene su od uhođenja lovaca. U švicarskom kantonu Ženeva, narod je 1975. godine glasao za zabranu lova.
Prema posljednjim anketama, 80% Nijemaca je protiv lova. Pomozite da se lov, kao anakronizam usred humanog društva koje je prijateljski nastrojeno prema životinjama, konačno zabrani.
LOV – ŠTO SVAKA POJEDINAC MOŽE UČINITI PROTIV NJEGA
– Razgovarajte s prijateljima i poznanicima o lovu. Mnogi ljudi još uvijek ne znaju što lov zapravo znači za životinje i prirodu.
– U publikacijama koje promiču lov, izrazite svoje protivljenje ovoj aktivnosti u odjeljku Pisma čitatelja.
– Prijavite svako kršenje važećih zakona i zakonskih propisa (npr. pucanje u neposrednoj blizini naselja, ubijanje životinja izvan sezone lova, lov pod utjecajem alkohola itd.).
– Prosvjedujte protiv lovačkih izložbi, a posebno protiv događanja u vrtićima i školama koja su prijateljski nastrojena prema lovu.
– Ako posjedujete zemljište na kojem se provodi lov, možete, prema presudi Europskog suda za ljudska prava, odbiti zakup tog zemljišta u lovne svrhe od 1999.
– Ne podržavajte lov kupnjom mesa, krzna, kože i bilo kakvih trofeja divljih životinja.
– Tijekom sezone lova šetajte ili biciklirajte šumom (osobito u zoru i sumrak) i promatrajte lovce. Neka vam objasne svoje postupke.
I još neke zanimljive misli o lovu na poznate ljude:
– “Gdje živi jedan lovac, moglo bi živjeti deset pastira, stotinu poljoprivrednika i tisuću vrtlara. Okrutnost prema životinjama jednostavno ne može postojati u istinski obrazovanom i učenom društvu, jer je okrutnost najprepoznatljivija mana niskih i nečasnih ljudi.” Alexander von Humboldt
– „Lov je uvijek vrsta rata!“ Johann Wolfgang von Goethe
– “Lov je jedno od najsigurnijih sredstava za ubijanje osjećaja ljudi prema njihovim bližnjima.” Voltaire, francuski pisac i filozof
– „Veličina i moralni napredak jedne nacije mjeri se njenim odnosom prema životinjama.“ Mahatma Gandhi
– „Nikad nisam razumio kako ljudi mogu uživati u pucanju na životinje.“ Bernhard Grzimek, snimatelj filmova o životinjama
Tekst: Milena Trefalt
Časopis za oslobođenje životinja, svezak 22, br. 48, str. 45-48.
O lovu možete pročitati i u časopisu Društvo za osvoboditev živali in njihove pravice
