TREBAMO LI BRINUT O TOME KAKO SE NAŠA HRANA PROIZVODI?
Primili smo Zemlju, ovaj prekrasan planet sa svime što nam je potrebno za život, čist i zdrav. Možemo li uopće zamisliti što danas znači čisto i zdravo? Vjerojatno teže, jer ovako dugo nije bilo nigdje na Zemlji. Možemo samo zamisliti kakav je bio krajolik, zrak i vodeni putovi u prošlosti. A što smo učinili s ovim prekrasnim planetom tijekom vremena, posebno u posljednjim stoljećima? Pitke vode gotovo da i nema, vodeni putovi su zagađeni do te mjere da nisu prikladni ni za navodnjavanje, život u tlu na poljima je uništen, atmosfera je smrdljiva i zagađena, čak i u ruralnim područjima, a sve je to zbog kemikalija, pesticida, gnoja, štetne industrije, oružja…
U prethodnom broju časopisa pisali smo o važnosti drveća i šuma. U svojoj studiji, poznati njemački konzervator i autor bestselera Tajni život drveća i Tajni život životinja, PETER WOHLLEBEN, preporučuje vraćanje poljoprivrednog zemljišta prirodi. To znači da deforestacija u poljoprivredne svrhe sada ne dolazi u obzir. Tvrdi da je pretjerana deforestacija povezana s klimatskim promjenama i vremenskim ekstremima te da velike šume mogu ublažiti ili čak spriječiti ekstremne vrućine, suše i nestašice podzemnih voda. Šume imaju prosječnu temperaturu koja je deset stupnjeva niža od današnjeg poljoprivrednog zemljišta. U blizini velikih šumskih područja također ima znatno više kiše.
Prof. MARKUS KELLER iz Istraživačkog instituta za ishranu biljaka (IFPE) također argumentira na sličan način. Široko rasprostranjena upotreba pesticida ugrožava globalnu bioraznolikost i ima potencijalno negativne utjecaje na ljudsko zdravlje. Monokulture i krčenje velikih područja amazonske prašume za poljoprivredno zemljište i pašnjake doprinose ubrzanju klimatskih promjena. „Potrošnja energije i emisije stakleničkih plinova za proizvodnju mesa, mlijeka i jaja puno su veće nego za proizvodnju veganske organske hrane. Kako bismo spriječili propadanje našeg planeta, moramo odmah reagirati“, kaže poljoprivredna znanstvenica LISA KAINZ, koja ujedno poziva sve europske i svjetske političare: Moramo djelovati sada!
A naša zemlja i dalje dopušta krčenje šuma zbog poljoprivrednog zemljišta i korištenje smrtonosnih pesticida. Ljudi uglavnom šute. Kako je to moguće, zašto nitko nije zainteresiran za ovo, čak ni vlada i ministarstva? Naša udruga već više od dvadeset godina poziva lijeve i desne slovenačke vlade. Nažalost, nitko ne odgovara na ispravan i konstruktivan način, čak ni aktualna vlada. Stoga još jednom, također putem časopisa, svim političarima u Sloveniji: poduzmite odmah, danas. Pokažite javnosti studije neovisnih stručnjaka o neškodljivosti pesticida i stoke.
Kad je riječ o razgovoru ili samo riječi o našoj prehrani, uvijek bi bilo dobro razmisliti ili postaviti pitanja o tome kako i na koji način smo došli do hrane. Ljudi koji još uvijek konzumiraju hranu životinjskog podrijetla trebali bi znati da su oni kupci i time suodgovorni za nezamislivu patnju životinja od štale ili farme do klaonice, kao i za namjerno ubijanje velikih i malih životinja u i na poljima, zbog umjetnih gnojiva i pesticida koji se koriste u poljoprivredi za stočnu hranu. Razumljivo je da ljude koji vjeruju da se životinje mogu klati i jesti također nije briga za namjerno ubijanje životinja u proizvodnji povrća i voća pesticidima i umjetnim gnojivima. Ali zar to ne bi trebalo zabrinjavati barem vegetarijance i vegane? Potonji ne žele da životinje pate i umiru za svoju hranu i dobrobit. Barem bi tako trebalo biti, zar ne? Naravno, potrebno je barem spomenuti da su fitofarmaceutici uzrok mnogih modernih, degenerativnih bolesti, uključujući i demenciju. Dugo sam tvrdio da ne možemo ni govoriti o zdravoj hrani, čak ni vegetarijanskoj ili veganskoj, ako nije uzgojena na zdravom tlu.
Istina je da gotovo da nema metode uzgoja koja ne uključuje ozljeđivanje ili smrt većih ili manjih životinja na i u tlu. Međutim, dobro je znati da je namjerno ubijanje daleko najčešće u konvencionalnoj poljoprivredi. Možda mnogi ljudi ni ne znaju koliko je životinja, i većih i manjih, ozlijeđeno, otrovano i ubijeno na poljima i voćnjacima prilikom uzgoja povrća i voća u konvencionalnoj ili školskoj poljoprivredi. U organskoj i biodinamičkoj poljoprivredi namjerno ubijanje je već puno manje, što po mom mišljenju još uvijek nije onako kako bi trebalo biti.
Trebali bismo težiti životu i načinu uzgoja gdje nema namjernog ubijanja životinja i života u svim njegovim oblicima. Svjestan sam da su to visoki moralni i etički ciljevi koji zahtijevaju vrijeme i samoobrazovanje prema tome. Istovremeno, čvrsto sam uvjeren da je to moguće, da to nije utopija. Kao čovječanstvo, više smo puta dobivali upute, nagovještaje, pa čak i zahtjeve, prije stoljeća i tisućljeća, kao i danas. Dakle, ništa novo, osim što o tome ništa ne znamo. Zašto, kako je to moguće? Tko je za to kriv? Ako malo dublje kopamo i istražimo, brzo ćemo pronaći odgovor. To je crkveno-državni sustav koji je kroz povijest uvijek osiguravao i danas osigurava da ti zahtjevi, upute i savjeti ne dođu do ljudi. Nažalost, većina niti misli niti želi čuti da bi trebalo biti drugačije i da je moguće biti drugačije. Jednostavno se drže onoga što su naučeni i slijepo vjeruju u sustav koji kaže da su ubijanje i trovanje normalni i prirodni te da nema drugog načina.
Kao što je već mnogo puta rečeno, već pedesetak godina Gabriele, Božja proročica i glasnica našeg vremena, daje bezbrojne naznake i prijedloge božanske mudrosti za sva područja našeg života, pa tako i za poljoprivredu. Mnogi koji prate Zdravo Televiziju već neko vrijeme mogu gledati i slušati o tom drugačijem stavu prema poljoprivredi, gdje se poštuje svaki oblik života i nema namjernog ubijanja. Stoga ćemo za sve naše čitatelje koji možda žele nešto više od onoga što su do sada naučili, možda čak i riješiti se nekih navika na koje mi kao pojedinci i čovječanstvo ne možemo biti ponosni, o tome pisati na temelju sadržaja spomenutih emisija Zdravo Televizije u nastavcima pod naslovom: Trebamo li se brinuti o tome kako se uzgaja naša hrana?
Što svatko može učiniti upravo sada, naravno, ako to želi? Za početak, bilo bi dobro napustiti stare načine razmišljanja, stare navike i prakse moderne agronomije. Sve što se uči u školi i od strane poljoprivrednih promotora da svako polje mora donijeti svoju korist, svoj prinos, odnosno svoj ‘uspjeh’, sve to mora postati stvar prošlosti. Diljem svijeta tlo se manje-više tretira umjetnim gnojivima i pesticidima, kao i stajskim gnojem i gnojnicom. Na taj način polja s godinama postaju siromašna, iscrpljena, istiskuju se i obolijevaju. To također obolijeva biljke. To ima kobne posljedice za globalnu klimu, masovno izumiranje vrsta i, ne manje važno, za ljudsko zdravlje.
Iz sadržaja emisija na Zdrav Televiziji možemo saznati: nužne su promjene u smjeru poštivanja života, u smjeru dubljeg razumijevanja djelovanja prirode, kako bi se uspostavila veza s elementima prirode i Majkom Zemljom, koja nas, ljude, nosi i hrani. Prekomjerni uzgoj povrća i žitarica nije dobar, jer taj pretjerani uzgoj remeti zakoniti ritam Zemlje. Zemlja se najbolje i najlakše priprema uz suradnju sunca, mjeseca i planeta. Planetarne veze daju Majci Zemlji visoke energije, čime se tlo, zemlja, potiče na nastavak gnojidbe. Međutim, ako se svake godine samo gnoji i gnoji, posebno umjetnim gnojivima, zemlja postaje sve neplodnija zbog prekomjernog iscrpljivanja. Samo zakonito ponašanje pomaže dugoročno. Dakle, kao najbolja njega i korištenje obradivog zemljišta, preporučuje se uključivanje jednogodišnjeg ili višegodišnjeg ugara između pojedinih razdoblja obrade tla. Mikroskopski male životinje koje nastaju tijekom ovog razdoblja mirovanja tla pripremaju obradivo zemljište. Neke od tih malih do najmanjih ‘prirodnih čistača’ stvaraju kanale za navodnjavanje koji usmjeravaju protok kišnice. Drugi obrađuju i prozračuju tlo kako bi korijenje moglo doprijeti duboko i bolje nahraniti i oživjeti posijani usjev. Sunčeve i lunarne čestice, koje su nositelji visokih energija gnojidbe, ostaju u ovom neobrađenom tlu jako dugo. Stoga možemo reći, pomalo u šali, a još istinitije, da bi ugar ipak trebao biti naša najvažnija ‘kultura’. Bezbrojne sjemenke najrazličitijih biljaka koje su nekada rasle na ovom polju čekaju da se probude kada polje miruje.
Iznova i iznova se napominje da su ugari posebno oaze života za bezbrojne kukce poput pčela, bumbara, brojnih leptira, kornjaša i mrava svih vrsta, skakavaca i mnogih drugih. Osim kukaca i mikroorganizama, brojne divlje životinje, poput zečeva, jarebica, jelena, ježeva, jazavaca, bezbrojnih ptica i mnogih drugih, pronalaze prekrasna staništa na pustošima, gdje mogu okotiti svoje potomstvo pod zaštitom visokih trava i bilja poput maka, različka ili kamilice i istovremeno pronaći dovoljno zdrave hrane.
Autor: Stanko Valpatič
Časopis za oslobođenje životinja, sv. 23, br. 49, str. 43-45.
