Preuzeto sa stranice Društvo za osvoboditev živali in njihove pravice
Tekst: Jelena Dimitrijević
Časopis za oslobođenje životinja, sv. 21, br. 46, str. 22-24.
Odluka o usvajanju biljne prehrane svakako je pohvalna, a svaka osoba koja napravi taj korak sudjeluje u stvaranju suosjećajnijeg i zdravijeg svijeta. Naravno, veganstvo je puno više od same prehrane, ali potonja je ključni element i zaslužuje da se o njemu malo detaljnije govori, jer možemo učiniti puno više za sebe, životinje i okoliš ako postanemo svjesni koje
biljne namirnice konzumiramo.
ZAŠTO ODABRATI ORGANSKI?
Nekada nije postojala kategorizacija ‘konvencionalne’ i ‘organske’ proizvodnje, jer je sva hrana bila organska. Kako je stanovništvo raslo, postojala je veća potreba za hranom koja je bila dostupnija, jeftinija i s više usjeva koji su brzo rasli. To je dovelo do manipulacije i modifikacije hrane te uzgoja hrane uz pomoć sintetičkih kemikalija. Anorganska (neorganska) hrana uzgaja se uz pomoć umjetnih gnojiva (poput nitrata), pesticida, herbicida, fungicida, regulatora rasta… Sve to omogućuje brži rast i veći prinos i zato se toliko široko koristi. Organski uzgojena hrana zahtijeva vrijeme, jer biljke rastu svojim prirodnim tempom i tako zadržavaju više antioksidansa, vitamina i minerala, imaju niže razine nitrata i vrlo malo ostataka pesticida i teških metala. Organsku hranu biramo ne samo zbog vlastitog zdravlja (sve te kemijske tvari povezane su s razvojem raznih bolesti, poput raka, autoimunih bolesti, neuroloških bolesti, hormonske neravnoteže, problema s plodnošću, astme, probavnih problema, problema sa štitnjačom, oslabljene funkcije imunološkog sustava itd.), već i zbog okoliša i životinja, jer organski proizvedena hrana:
– poboljšava kvalitetu tla i vode,
– smanjuje onečišćenje,
– potiče samoodrživi ciklus resursa na farmi,
– smanjuje negativan utjecaj na divlje životinje.
Osim toga, prema europskom zakonodavstvu, u ekološkoj poljoprivredi nije dopuštena upotreba topljivih mineralnih gnojiva, kemijski sintetiziranih sredstava za zaštitu bilja (pesticida), genetski modificiranih organizama i proizvoda dobivenih od tih organizama te raznih regulatora rasta. Istovremeno, osigurava se kontinuirana i transparentna kontrola nad proizvodnjom i preradom usjeva ili hrane od polja do tanjura, što predstavlja još veće jamstvo potrošačima da biraju sigurnu hranu.
ISTRAŽIVANJE – DVA TJEDNA ORGANSKOG PREHRANA
Švedska obitelj s troje djece kupovala je i dva tjedna jela samo organsku hranu umjesto konvencionalne hrane koja je redovito bila na njihovim jelovnicima. Na početku, a zatim i nakon dva tjedna, istraživači su im izmjerili različite razine pesticida u mokraći. Svi članovi obitelji imali su drastično smanjene razine nakon konzumiranja organske hrane. Međutim, određene povišene razine pesticida više nisu otkrivene nakon analize urina. Možemo samo zamisliti što se događa sa svim toksinima koje unosimo s konvencionalno proizvedenom hranom. Tijelo možda neke od njih eliminira, ali većina ostaje u našim organima (posebno jetri i bubrezima) i uzrokuje zdravstvene probleme. Dugotrajno nakupljanje ovih otrovnih tvari ne donosi ništa dobro. Ako tome dodamo zagađeni okoliš, vodu, zrak, toksine iz namještaja, odjeće, boja, lakova, kozmetike, sredstava za čišćenje, šminke… nije ni čudo što smo toliko bolesni, bez obzira jesmo li biljojedi ili omnivori.
NIJE POSTOJALA KATEGORIZACIJA KONVENCIONALNE I ORGANSKE POLJOPRIVREDE, JER JE SVA HRANA BILA ORGANSKA. KAKO JE BROJ STANOVNIŠTVA RASTAO, POSTOJALA JE VEĆA POTREBA ZA HRANOM KOJA JE DOSTUPNIJA, JEFTINIJA I S VIŠE USJEVA KOJI BRZO RASTU. TO JE TAKOĐER POČELO MANIPULACIJU I MODIFIKACIJU HRANE TE UZGOJ HRANE UZ POMOĆ SINTETIČKIH KEMIKALIJA.
VEGANSKA ORGANSKA POLJOPRIVREDA
Ako želimo ići korak dalje, saznat ćemo tko uzgaja biljke prema veganskim principima (nažalost, takvih uzgajivača još uvijek je premalo). Veganska organska poljoprivreda ne koristi životinjske proizvode, poput krvnog brašna, ribljih proizvoda, koštanog brašna, izmeta ili drugih tvari životinjskog podrijetla koje se povezuju s patnjom i iskorištavanjem životinja. Čak i u organskoj poljoprivredi, gdje se uzgaja samo hrana biljnog podrijetla, često se koriste nusproizvodi stoke, što je za vegane neprihvatljivo. Veganska organska poljoprivreda koristi zeleno gnojivo, zeleni otpad, biljni kompost, a neki vrtlari koriste i veganski urin koji osigurava dušik, te veganski ljudski gnoj koji se dobiva iz kompostnih zahoda. U ovoj vrsti poljoprivrede poljoprivrednici jako paze da ne poremete procese u tlu, uzgajaju razne biljke, a ne samo jednu vrstu na obradivom zemljištu, prakticiraju plodored, koriste malč, usitnjeno granasto drvo i općenito se prema zemlji odnose s poštovanjem.
Samodostatnost je vrlo raširena u Sloveniji, pa bi rješenje moglo biti uzgoj barem dijela vlastite hrane, jer će biti puno lakše postići željeni standard, uključujući i vegansko organsko vrtlarenje kod kuće. Stjecanje znanja o biodinamici i permakulturi svakako nam može pomoći u tome.
ORGANSKI CERTIFIKAT
Poljoprivredni proizvodi ili prehrambeni proizvodi koji se stavljaju na tržište u Sloveniji moraju biti označeni jedinstvenom oznakom „organski“ i to tek nakon što je za poljoprivredni proizvod ili prehrambeni proizvod izdan certifikat u skladu s Uredbom o ekološkoj proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda ili prehrambenih proizvoda i Uredbom EU br. 848/2018. Uz oznaku „ORGANSKO“ mogu se koristiti i kratice poput „BIO“ i „EKO“. Prilikom označavanja poljoprivrednih proizvoda ili prehrambenih proizvoda obvezna je i upotreba europskog logotipa.
Poljoprivredni proizvodi ili prehrambeni proizvodi mogu se dodatno označiti nacionalnim zaštitnim znakom u skladu s propisom o zaštitnom znaku za označavanje poljoprivrednih proizvoda ili prehrambenih proizvoda. Uz ovu službenu oznaku, zaštitni znak i europski logotip, poljoprivredni i prehrambeni proizvodi mogu se označiti i dodatnim zaštitnim znakovima, kao što su BIODAR, DEMETER i tako dalje.
Na tržištu susrećemo razne prerađene proizvode koji su različito označeni kao ‘PRIRODNO’ (što znači bez umjetnih bojila, aroma ili konzervansa, ali ne i organsko), ‘SLOVENSKO’, ‘DOMAĆE’, ‘S ORGANSKIM SASTOJCIMA’ i ‘ORGANSKO, NE 100% ORGANSKO’ (zakon dopušta 5% sastojaka da budu neorganski). Sve to može zavarati, jer mislimo da smo kupili nešto što je dobro za naše tijelo, samo da bismo otkrili da konzumiramo proizvode koji sadrže tvari štetne za naše zdravlje, okoliš ili životinje.
KAKO KUPUJTE ORGANSKI I JEFTINIJE?
Cijena je nesumnjivo česta prepreka odluci o kupnji organskih proizvoda. Niža cijena mogla bi biti ključni poticaj za one potrošače koji ne kupuju organsku hranu ili je kupuju rijetko (Measuring Changes in Attitudes to Organic Products, Aragon 2020). Međutim, proizvodnja i prerada organskih proizvoda strogo su definirane brojnim pravilima u usporedbi s konvencionalnima i, naravno, redovito ih prate neovisne institucije. Zbog prirodnog pristupa poljoprivredi, prinos može biti manji i osjetljiviji je na sve vremenske uvjete i štetnike. Stoga je u osnovi nerealno očekivati da će organski proizvodi biti vrlo pristupačni. Bez obzira na navedeno, na kraju je sve stvar prioriteta i percepcije. Ovisi o tome koga i što želimo podržati, kako određena metoda proizvodnje dugoročno utječe na cijeli planet i koliko nam je to važno. S obzirom na kvalitetu organske hrane i prednosti koje vidimo u manje zdravstvenih problema, većoj otpornosti i većoj nutritivnoj vrijednosti, ima smisla uključiti što više organske hrane. Kako bismo smanjili troškove i dobili pristupačniju hranu i cjelovite organske proizvode, možemo djelomično sami uzgajati određene biljke, kupovati sezonski i od lokalnih organskih poljoprivrednika (ako imamo smočnicu ili podrum, možemo skladištiti veće količine hrane i tako dobiti bolju cijenu pri kupnji većih količina). Također možemo kupovati u grupama ili pregovarati o popustu na redovitu kupnju. Često se događa da organsku hranu dobivamo po pristupačnijim cijenama, ali zbog uvjerenja da je organsko puno skuplje, cijene ni ne uspoređujemo s konvencionalno proizvedenim proizvodima. ORGANSKI UZGOJ JE NESUMNJIVO ZDRAVIJE, A ORGANSKI UZGOJ JE BOLJI I ZA ŽIVOTINJE I ZA PLANET.
PRERAĐENA ORGANSKA HRANA
Nije sve što ima eko-certifikat zdravo za naše tijelo. Čak i ako hrana ne sadrži dodatne otrovne tvari, može sadržavati puno prerađenog šećera, masti i soli te je lišena hranjivih tvari. Takva hrana stvara kiselu okolinu, što je plodno tlo za razne zdravstvene probleme, uključujući rak. Iz tog razloga potrebno je biti oprezan pri odabiru namirnica, naučiti čitati deklaracije, etikete, a prije svega potrebno je odlučiti se za osnovne, cjelovite, organski uzgojene namirnice poput voća, povrća, mahunarki, žitarica, sjemenki i orašastih plodova te od njih stvoriti vlastite domaće dugine recepte koji će zadovoljiti vaše okusne pupoljke i podržati zdravlje vašeg tijela.
ŠTO ODABRATI ZA SEBE, ZA ŽIVOTINJE I ZA PLANET?
Organsko je nesumnjivo zdravije, a organska poljoprivreda bolja je i za životinje i za planet. Europsko zakonodavstvo je još uvijek prilično strogo kada je u pitanju dobivanje organskog certifikata, pa je potrošač zaštićen s te strane. Naravno, nepravilnosti se događaju svugdje i ne postupaju svi po načelu etike i morala. Na nama je da pronađemo najbolju opciju za sebe, da izgradimo povjerenje i suradnju, da se povežemo, da podržimo poljoprivrednike koji su spremni ići tim putem i pružiti nam bolju hranu te da odlučimo kako želimo živjeti ovo zemaljsko iskustvo. Uvijek postoje načini da se pozitivno djeluje u ovom svijetu. Odabir organskog, cjelovitog i biljnog uzgoja jedan je od tih načina.
Izvori:
Organska poljoprivreda.
Certifikati.
Istraživanje.
Tekst: Jelena Dimitrijević
Časopis za oslobođenje životinja, sv. 21, br. 46, str. 22-24.
