U Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, snimili smo tri emisije o umijeću tekstilnog rukotvorstva. Donosimo vam prvu od tri emisije koja objašnjava kako se priprema likovni predložak koji potom ide u realizaciju u materijal. Hvala ŠPUD-u u Zagebu.
Tekstilno rukotvorstvo snimili smo u tri dijela u Školi primijene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Donosimo vam 2. dio, umijeće krojenja i šivanja.
U Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu snimili smo tri emisije o umijeću tekstilnog rukotvorstva. Donosimo vam treći dio pod nazivom “Tkanje”. Zahvaljujemo ŠPUD-u u Zagrebu i Odjelu tekstila.
Wikipedija: Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb (ŠPUD) jedna je od najstarijih srednjih škola u Hrvatskoj. Smještena je na Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu.
Krajem 19. stoljeća, u skladu s onovremenim shvaćanjima potrebe obrazovanja vlastitog stanovništva u cilju podizanja ukupnog napretka i blagostanja, osnovana je 1882. godine Obrtna škola. U onom vremenu je to, poslije glasgovske Državne škole za dizajn (Government School of Design Glasgow) osnovane 1845., bila prava moda među bogatijim i prosvjećenijim europskim državama.
Osnivanje škole
Naredbom vlade od 9. listopada 1882. godine u Zagrebu je osnovana Kraljevska zemaljska obrtna škola i spojena je s Muzejom za umjetnost i obrt. Obuka je započela 10. prosinca u neprikladnom prostoru na Dolcu. Godine 1883. škola seli u prenamijenjenu zgradu u Ilici 45. Nakon pet godina zgrada postaje premalena. Zbog potrebe za vlastitom zgradom sa školskim internatom i muzejskim prostorom, a i zbog dobrih rezultata prvih godina, Zemaljska vlada je već 1887. godine Hermannu Bolléu povjerila izradu nacrta za novu školsku zgradu. Nova reprezentativna palača Obrtne škole i s njom spojenog Muzeja za umjetnost i obrt gradi se u Donjem gradu, na Sveučilišnom trgu. Posvećena je 21.lipnja 1891. godine.
Škola dolazi na dnevni red Hrvatskog sabora 1889. sa zahtjevom za ustaljenjem, tj. da uđe u troškovnik hrvatske vlade. Ona već nosi naslov “kraljevske”, a sad se traži i “zemaljske”. Na saboru se zahtjev prihvaća te predaje Njegovom Veličanstvu 10. prosinca 1889. godine.
Nova zgrada škole
Zgrada je planirana vrlo raskošno za sredinu i okolnosti u kojima je nastala. Srednji dio zgrade u pročelju obuhvaćao je prostorije Muzeja za obrt i umjetnost i knjižnicu. Južno krilo obuhvaćalo je prostorije internata, stanove upravitelja, prefekata, spavaonice pitomaca, veliku blagovaonicu, bolnicu, dvoranu za učenje, dvoranu za glazbu, kuhinju, stanove za kućanstvo, kupaonicu za pitomce i ostale prostorije te razrede za teoretsku obuku. Sjeverno pokrajnje krilo obuhvaćalo je kiparske atelijere, ravnateljsku pisarnu s ravnateljevim atelijerom za crtanje, stanom vratara i atelijer za dekorativno slikarstvo.
U prvom katu nalazio se ravnateljev stan i prostorije graditeljske škole. Sjeverno krilo završavalo je na zapadnoj strani jednokatnom gradnjom u kojemu je bio smješten lončarski odjel. U pokrajnja krila glavne dvokatne zgrade smještene su radionice, a između ovih je smještena skupna dvorana. Uz Bolléa, po njegovim nacrtima do najsitnijih detalja: opreme, kovanih ukrasa, namještaja, generacije učenika Obrtne škole sudjelovale su u radu na svojoj zgradi. U godišnjim izvještajima spominje se rad na unutarnjem uređenju Muzeja, na namještaju biblioteke, stijenama i stropovima, ogradama stubišta, kamenim oplatama za vrata Muzeja, viseće svjetiljke na plin u prostoru Muzeja, rešetke na prozorima te velika četverokrilna bogato urešena muzejska vrata, i dr. Osnovne zadaće škole bile su tri glavne umjetničke grane: arhitektura, plastika i dekorativno slikarstvo. Za tu svrhu u školi su uređene kompletne radionice. Godine 1889. škola je proglašena definitivnom. Muzej za umjetnost i obrt je sastavni dio.
